Ako se neki grad svijeta može s pravom zvati grad bajki, onda je to zasigurno Odense – mjesto u kojem je rođen Hans Christian Andersen
Koliko mi god Kopenhagen bio privlačan, provesti u njemu šest dana zaista je previše te sam odlučio upoznati i neki udaljeniji dio Danske. Danska se geografski može podijeliti na poluotok Jutland, velike otoke Zeland i Fyn te niz manjih otoka. Otok Zeland u biti je šira okolica Kopenhagena i njega sam u većoj mjeri upoznao. Jutland i manji otoci zahtijevaju nešto više vremena za transport te se kao logičan izbor nametnuo otok Fyn.
Fyn se nalazi u središnjem dijelu zemlje, a s Kopenhagenom je jako dobro povezan brzom željezničkom vezom. Međutim, koliko god da u Danskoj dani bili dugi, i koliko god da je transport do Kopenhagena jednostavan, ako na raspolaganju imaš samo jedan dan nužno je biti prilično selektivan. Tako sam odabrao glavni grad Fyna i mjesto u kojem je rođen Hans Christian Andersena – grad Odense, dvorac Egeskov koji predstavlja glavnu turističku atrakciju Fyna te gradić Nyborg koji mi je prvenstveno bio zanimljiv kao lokacija iz koje se može vrlo lijepo vidjeti most preko Velikog Belta – 18 km duga konstrukciju koja spaja otoke Fyn i otok Zeland.
Između Kopenhagena i Odensea vlakovi voze praktički svakih pola sata, pri čemu je moguće izabrati IC vlak i nešto brži ICL kojim vožnja traje oko sat i petnaest minuta. Tako gust raspored vlakova sugerira da nema potrebe za nekim pretjeranim planiranjem putovanja, no to se nije baš pokazalo točnim. Naime, ako želite platiti neku normalniju cijenu karte kod danskih je željeznica jako bitno kupiti kartu barem nekoliko dana prije putovanja. Da sam na to mislio, kartu bi platio svega 8 eura, a ne bi bio prisiljen na kartu prvog razreda i njenu cijenu od 48 eura. Kako se radilo o kraćem putovanju, nisam imao namjeru uzimati prvi razred no ispalo je da nemam izbora budući su sva mjesta u drugom razredu bila rasprodana. Mogu se samo tješiti da mi je karta prvog razreda omogućila niz poklona u vidu posebne čekaonicu prvog razreda s besplatnom kavom, besplatnu bocu vode u kolodvorskoj trgovini 7-Eleven te besplatan doručak, kavu i vodu u vlaku tijekom putovanja.
Danske su željeznice vrlo efikasne, kašnjenja skoro da nema, a vlakovi su udobni, tako da mi je putovanje prošlo i brzo i ugodno. Odmah pri silasku s vlaka došlo je i malo iznenađenje u vidu izrazito povoljnih vremenskih uvjeta. Naime, temperatura zraka u Odenseu bila je niža od 20 stupnjeva što je omogućilo izuzetno ugodnu šetnju gradom.
Razgled grada započinjem s palačom i parkom Kongens Have (Kraljev vrt). Ova barokna palača već duže vremena nije u posjedu kraljevske obitelj i u njoj su danas smješteni administrativni uredi grada. Samim time, palača i nije neka turistička atrakcija međutim ono što je za Odense bitno su stari barokni vrtovi palače koji su prerasli u veliki lijepi park, prepun skulptura u kojem se danas održava čitav niz manifestacija na otvorenom.
Uz palaču se veže i jedna anegdota o Hansu Christianu Andersenu. U palači je kao služavka radila Andersenova majka, a mali Hans Christian često ju je pratio na posao pa se pretpostavlja da se tako u vrtovima palače često igrao s mladim princem i budućim danskim kraljem Frederikom VI. koji mu je kasnije u životu uvelike pomogao plativši mu školovanje. Ta povezanost s kraljevskom obitelji i ovom palačom izrodila je niz tračeva, pa tako i onaj da je Hans Christian Andersen nezakoniti sin kralja Christiana VII.
Šetnju kroz park nastavljam uz gradsko kazalište, a napuštam ga kroz ulicu Slotsgade. Nastavljam ulicama Asylgade i Vestergade i njima dolazim do glavnog gradskog trga Flakhaven. Na ovom su trgu smještene dvije najvažnije povijesne atrakcije grada – gradska vijećnica i katedrala Sv. Knuta, a tu je i gradski turističko-informativni ured.
Gradska vijećnica sagrađena je krajem 19. stoljeća i neodoljivo podsjeća na talijanske palače, posebice na gradsku vijećnicu u Sieni. Sagrađena je na mjestu stare gotičke zgrade iste namjene koja nije zadovoljavala estetska očekivanja 19. stoljeća. Sredinom 20. stoljeća je obnovljena i dodatno proširena. Zgrada se može razgledati, pri čemu se ističu glavna sala za sastanke, dvorana za balove te sala za vjenčanja. Kao zanimljivost se ističe i zid sa spomen pločama na prvom katu koje komemoriraju posebno značajne stanovnike grada. Međutim, kako si za razgled grada nisam ostavio previše vremena, u vijećnicu nisam ulazio.
Nasuprot vijećnice nalazi se katedrala Sv. Knuta za koju možemo reći da je obilježila ranu povijest grada, privlačeći brojne hodočasnike. Naime, u jednoj staroj crkvi koja se nalazila na mjestu današnje katedrale 1086. godine ubijen je kralj Knut IV., danas poznat kao Sv. Knut, a u kripti katedrale čuvaju se njegovi ostaci.
Kralj Knut IV. vladao je kratko, no njegova vladavina obilježena je revolucionarnim idejama. Ideja koja ga je koštala života je ideja o jačanju središnje države i slabljenju lokalnih feudalnih moćnika, a to je postizao nametanjem ogromnih poreznih davanja. Takav stil vođenja kraljevstva uzrokovao je brojne pobune. Upravo u jednoj takvoj pobuni izgubio je život i to dok se molio na oltaru crkve u koju se bio sklonio. Njegova velika pobožnost, smrt na oltaru te niz događaja nakon njegove smrti (velika glad, čudotvorna ozdravljenja) pokrenuli su ideju o kanonizaciji te 1101. godine postaje prvi kanonizirani Danac i svetac zaštitnik Danske.
Kanonizacijom Sv. Knuta Odense je postao važno hodočasničko središte, ali svakako treba reći da je religiozni aspekt grada prisutan od njegovih najranijih početaka. Naime, najstariji zapisi o povijesti grada iz 9. stoljeća spominju svetište posvećeno vrhovnom nordijskom bogu Odinu prema kojem je grad i dobio ime.
Gradnja katedrale započela je u 13. stoljeću, a posvećena je krajem 15. stoljeća. Arhitektonski pripada razdoblju gotike, a glavna estetska komponenta je crvena opeka kojom je građena. Iako je izvana zaista monumentalna, treba istaknuti da se radi o katedrali koja pripada luteranskom protestantizmu, službenoj državnoj religiji Danske. Protestantizam je karakterističan po asketskom unutrašnjem uređenju crkava, bez religijskih slika, s bijelim zidovima i puno svijetla, što je slučaj i kod ove crkve. Ipak, u unutrašnjosti crkve nalazi se predivan oltar iz 16. stoljeća koji se smatra danskim nacionalnim blagom. Isklesao ga je poznati njemački kipar Claus Berg. Berg je radio za kraljevsku obitelj, posebice na kraljevskoj kripti i ta povezanost s kraljevskom obitelji vjerojatno je ovo remek djelo spasilo od ikonoklastičke oluje ranog protestantizma. Osim Sv. Knuta, u katedrali je pokopana još nekolicina danskih kraljeva.
Završetak katedrale u 16. stoljeću obilježava početak zlatnog doba za Odense. U to doba kraljica Kristina ovdje seli svoj dvor, što je bila savršena podloga za jak ekonomski razvoj koji se nastavio kroz čitavo 17. stoljeće. Kraj 17. stoljeća za čitavu je Dansku prilično turbulentan, pa tako i za Odense. Danska je pogođena nizom ratova, Kopenhagen je sve popularniji te polako Odense ostavlja u sjeni. No upravo je ta činjenica Odense i poštedjela jačih razaranja. Ratna razaranja 18. stoljeća stanovnici Odensea osjetili su samo kroz povećanje poreza. U 19. stoljeću Odense postaje industrijsko središte Danske, a sredinom 20. stoljeća ekonomija se polako počinje mijenjati te se grad sve više orijentira na uslužne djelatnosti i razvoj sveučilišta.
Nakon razgleda katedrale nastavljam ulicama Klingenberg i Munkemoellestraede do jedne od glavnih atrakcija vezanih uz život Hansa Christiana Andersena – kuću u kojoj je proveo djetinjstvo. Kuću je nemoguće ne učiti – obnovljena stara kuća ističe se žutom fasadom i drvenim okvirima, a u njoj je danas smješten muzej s artefaktima iz Andersenova djetinjstva. Muzej nažalost nisam uspio razgledati budući su ulaznice za taj dan već bile rasprodane, no po komentarima na forumima i nisam nešto previše propustio. Inače, Andersen je ovdje živio od svoje druge do svoje četrnaeste godine života, kada se seli u Kopenhagen gdje postaje članom zbora Danskog kraljevskog kazališta. Kuća je pretvorena u muzej 1930. godine.
Šetnju nastavljam kroz ulicu Klosterbakken iz koje ulazim u park Eventyrhaven (Vrt bajki). Park je nastao je kao zatvoreni privatni vrt gradskog kluba čitatelja još 1876. godine, a sredinom prošlog stoljeća prelazi u ruke grada i otvara se za javnost. 1949. godine u vrtu se podiže veliki spomenik Hansu Christianu Andersenu. Zanimljivo je da taj spomenik nastao još 1888. godine, ali je nekoliko puta mijenjao lokacije.
Iz parka izlazim na ulicu Alabanigade gdje se nalazi impresivna neogotička rimokatolička crkva Sv. Albana sagrađena početkom 20. stoljeća. Ka ovoj crkvi gravitiraju uglavnom doseljenici iz pretežito katoličkih zemalja kao što je primjerice Poljska.
Ulica Alabanigade nastavlja se na ulicu Torvegade iz koje skrećem u ulicu Overgade. Ovaj dio grada nažalost je u velikim građevinskim radovima što malo umanjuje dojam, no može se vidjeti veliki broj različitih trgovina i kafića. Odmah pri početku ulice Overgade skrećem u pravu malu poslasticu – ulicu Nedergade. Ova kamenom popločena ulica kao da predstavlja izlet u povijest, zadržavši svoj iskonski starinski štih. Mirna i prepuna malih kafića i trgovina antikvitetima.
Iz ulice Nedergade skrećem u ulicu Frue Kirkestraede koja je ime dobila po obližnjoj crkvi Vor Frue Kirke. Crkva je posvećena Gospi, a sagrađena je u 12. stoljeću. Kako se radi o protestantskoj crkvi, unutrašnjost nije niti malo dekorativna, tako da se kraj nje nisam previše zadržavao.
Vraćam se u ulicu Overgade gdje prolazim uz gradski muzej – Odense Bys Museer. Smješten je u staroj renesansnoj kući, a u njemu su izloženi razni artefakti iz duge povijesti grada. Kao i kod zadnje crkve, osobno mi je zanimljiviji eksterijer muzeja nego sami izlošci, a i nemam više previše vremena tako da odmah nastavljam dalje kroz ulicu Claus Bergs Gade.
U ulici Claus Bergs Gade nalazi se gradski casino i ispred njega je postavljenja skulptura Hansa Christiana Andersena koji sjedi na klupi i ona se smatra jednom od najfotogeničnijih skulptura u gradu. Na kraju ulice nalazi se gradska koncertna dvorana u kojoj je smješten muzej posvećen najpoznatijem danskom kompozitoru Carlu Nielsenu, međunarodno poznatom po svojim simfonijama i operi Maskerada.
Razgled nastavljam ulicom Ramsherred, izuzetno dekorativnom, prepunom obnovljenih starih kućica, a posebno su me dojmili veliki cvjetovi sljeza koji rastu ispred njih. Ovaj se dio smatra danas najskupljim i najprestižnijim dijelom Odensea, vjerojatno i zbog činjenice da je na kraju ulice smještena kuća u kojoj se rodio Hans Christian Andersen. Iako se danas radi o prestižnom dijelu grada, u Andersenovo doba to uopće nije bilo tako, a o tome je često i sam govorio.
Možda sam od te njegove kuće očekivao previše, no mene se ona nije previše dojmila. Iznutra se nije mogla razgledati, a koliko sam kroz prozore mogao vidjeti i nema se u njoj baš nešto posebno za vidjeti. Preko puta te kuće nalazi se mala trgovina s različitim igračkama i suvenirima povezanim s Andresenovim bajkama. Neposredno uz kuću je smješten novi i moderni multimedijalni muzej u potpunosti posvećen Andersenovim bajkama. Nažalost, otvarao se tek u poslijepodnevnim satima, a ulaznica se trebala kupiti nekoliko dana ranije. Međutim, koliko sam mogao čuti od turista koji su ga htjeli razgledati radi se o iznimno zanimljivoj atrakciji u kojoj mogu uživati posjetitelji svih generacija.
Iako Odense u svojim rubnim dijelovima ima još zanimljivih atrakcija kao što su zoološki vrt i niz specifičnih muzeja, to bi zahtijevalo ipak nešto duži boravak u gradu što moji planovi ne dozvoljavaju te Andersenovom kućom završavam razgled. Tako nastavljam ulicama Hans Jensens Straede i Norregade kojima se vraćam do glavnog kolodvora gdje lovim vlak za dvorac Egeskov.