Jedno od 50 najljepših mjesta u Europi, časopis Condé Nast Traveler (2016.)
Pripremajući se za putovanje u Dansku kao jedno od „must see“ atrakcija redovito sam nailazio na dvorac Egeskov i njegove vrtove, a čim sam vidio postove na Instagramu bez puno razmišljanja uvrstio sam ga u itinerer svojeg putovanja. Impresivna je to arhitektura, izuzetno dobro održavana, a vrtovi naprosto oduzimaju dah.
Iako se sam dvorac može prilično jednostavno posjetiti u sklopu neke organizirane ture, meni to nije zanimljivo i uvijek sam pristalica posjete u vlastitoj organizaciji, po mogućnosti javnim prijevozom. Dvorac je smješten na otoku Fyn, oko pola sata vožnje vlakom od grada Odense tako da sam izlet u Egeskov spojio zajedno s razgledom Odensea.
Najbliža željeznička stanica za posjet dvorcu je Kvaerndrup, a vlak koji povezuje Odense i Kvaerndrup polazi svakih sat vremena i vozi oko 25 minuta. Svakako treba upozoriti da vlak polazi sa pokrajnjeg perona na kolodvoru u Odenseu što zahtjeva nekih desetak minuta hoda za transfer od vlaka koji dolazi iz Kopenhagena. Drugi izazov je udaljenost željezničke stanice u Kvaerndrupu od samog dvorca – radi se o 3 km hoda pješačkom stazom koja vodi uz nepregledna žitna polja. No staza je ravna i mogu reći da se radi o jednoj vrlo ugodnoj, pa čak i zanimljivoj šetnji koja traje oko pola sata.
Dvorac je dobro skriven od pogleda okolnim parkom i praktički ga je nemoguće vidjeti sa ceste, a o njegovoj zanimljivosti na prvi pogled svjedoči samo prepun parking. Na svu sreću, za razliku od mene većina posjetitelja je svoje ulaznice kupila on-line, tako da neke pretjerane gužve na ulazu i nije bilo. Ulazni prostor više podsjeća na ulaz u botanički vrt nego u kompleks u kojem se nalazi srednjevjekovni dvorac. Organiziran je kao jedna velika trgovina sjemena i literature o vrtlarenju, no to nikako ne smije zavarati. Iako okružen vrtovima, dvorac je fokalna točka čitavog kompleksa i prizor koji će zauvijek ostati zabilježen u sjećanjima. Postoji više kombinacije ulaznica koje uključuju razgled vrta i muzeje. Bez puno razmišljanja kupio sam ulaznicu koja je uključivala sve atrakcije, ali nažalost zbog velike gužve i nedostatka vremena unutrašnjost dvorca i muzeje nisam uspio razgledati.
Službeni razgled kompleksa unaprijed je planiran mapom i rutom iako se s rute slobodno može skrenuti i napraviti neki svoj raspored. No meni se predloženi poredak atrakcija činio optimalnim tako da sam se strogo držao zacrtane rute. Najprije sam došao u vrt zeljastih biljaka koji broji preko 250 vrsta, a veliki broj biljaka je cvatu što itekako podiže dojam. Uz ovaj je vrt smješten i tzv. Vrt života – moderni vrt okruglog oblika projektiran tako da simbolizira tijek života i stimulira sva osjetila.
Hodanje do dvorca učinilo je svoje, a kako se na ruti nalazio kafić mala pauza uz kavu i kolač djelovala je neodoljivo. Iako se radi o samoposlužnom objektu, izbor slastica je nevjerojatan. Bilo je tu puno „zdravih“ opcija kao što su torta od mrkve ili rabarbare, no nisam želio eksperimentirati tako da sam izabrao klasični voćni kolač. Kafić ima lijepu terasu i predah mi je zaista pasao, a svakako treba napomenuti da je kolač ispunio sva očekivanja.
Kafić je toliko pametno projektiran da posjetitelje taman odmori prije nego dođu do prizora koji se naprosto može nazvati ultrainstagramičnim – crveni dvorac nasred jezera. Odraz u vodi daje neki čaroban efekt – kadar koji kao da je izašao iz ruku najvećih majstora photoshopa. Ne mogu reći da sam bez iskustva u fotografiji, i vrlo često mi se dogodi da neki prizor koji fotografiram na slici izgleda atraktivnije nego u stvarnosti, no ovdje to nije bio slučaj. Koliko god sam se trudio, niti na jednu fotografiji nisam uspio prenijeti baš sve ono što mi je u tom trenutku bilo pred očima.
Ostavio sam si nekoliko minuta za kontempliranje i uživanje u pogledu te krenuo prema dvorcu u namjeri da ga razgledam iznutra. No kako sam već rekao – gužva je bila tolika da bi to tražilo čekanje od nekoliko sati što si ipak nisam mogao priuštiti.
Ovo bi bio pravi trenutak da se Egeskov stavi u neki povijesni kontekst. Dvorac je sagrađen 1554. godine, a stilski se može smjestiti u razdoblje kasne gotike i početka renesanse. Sama arhitektura pripada gotici, no fasadni ukrasi odaju početak renesansne estetike. Sagrađen je crvenom opekom i sastoji se od četiri kata: dubokog podruma, dva stambena kata i prostranog potkrovlja na vrhu. Ono što na prvu začuđuje je njegov smještaj na sredini jezera. Odmah treba naglasiti da nije sagrađen na nikakvom otoku već je bilo potrebno posjeći čitavu hrastovu šumu kako bi se napravili stupovi na kojima dvorac leži – tehnika slična onoj koja se koristila u Veneciji. Sada se definitivno nameće pitanje zašto bi se itko odlučio za takav komplicirani manevar? Za odgovor na to pitanje potrebno je poznavati političke prilike koje su u Danskoj vladale krajem srednjeg vijeka. Bilo je to razdoblje sukoba lokalnih vlastelina i ti su ih sukobi motivirali da značajne resurse ulože u utvrde u kojima su živjeli, a za stupanj tehnološke razvijenosti društva toga vremena od jezera praktički nema bolje barijere.
Dvorac je sagradila obitelj Brockenhuus, a uz razdoblje njihova vlasništvo vezana je i jedna ljubavna priča koja je obilježila povijest dvorca. Neki pretpostavljaju da je upravo ta priča inspirirala braću Grimm na bajku o Matovilki. Matovilka je u ovom dvorcu imala ime i prezime – Rigborg Brockenhuus, a provela je pet godina doslovno zazidana u jednoj od soba Egeskova. Međutim, Rigborg u dvorac nije zatočila zla vještica kao što je to bio slučaj kod Matovilke, već njen vlastiti otac Laurid Brockenhuus nakon što je rodila vanbračno dijete. Tada je to nažalost bila uobičajena sudbina mladih vlastelinki koje bi zatrudnjele prije braka. Nakon Lauridove smrti Rigborg je oslobođena, a kako Laurid nije imao muških potomaka dvorac nasljedstvom prelazi u posjed obitelji Ulfeld.
Egeskov je u posjedu obitelji Ulfeld ostao svega nekoliko desetljeća nakon čega vrlo često mijenja vlasnike. Dvorac 1784. godine kupuje Henrik Bille čiji potomci su i današnji vlasnici. Za povijest dvorca značajna je 1882. godina kada je prešao u ruke grofice Camille Jessie Bille-Brahe i njezinog supruga, grofa Juliusa Ludviga Ahlefeldt-Laurviga. Obitelj je tada odlučila biti poznata pod imenom Ahlefeldt-Laurvig-Bille. Grof Julius proveo je brojne obnove dvorca i pripadnih gospodarskih zgrada. Promjene na dvorcu koje su u to vrijeme izvršene uključivale su dodavanje zabatnog zupčanika i uspostavljanje fiksne veze s okolnim zemljištem. Šezdesetih godina prošlog stoljeća dvorac se otvara za javnost, a za ljubitelje kraljevskih obitelji bit će zanimljiva činjenica da je trenutna grofica Ahlefeldt-Laurvig-Bille, odnosno supruga aktualnog vlasnika Egeskova nećakinja danske kraljice Margarete II.
Svoj razgled kompleksa Egeskov nastavljam spletom različitih zanimljivih vrtova. Najprije je tu bijeli vrt oblikovan u obliku klasičnog renesansnog vrta sa simetričnim cvjetnim gredicama, obrubljenim niskim ogradama. Na njega se nastavlja kuhinjskih vrt s velikom brojem različitih vrsta povrća i začinskog bilja. S desne strane kuhinjskog vrta smješteni su vrtovi dalija i fuksija. Ova dvije biljke bile su posebno cijenjene u obitelji Ahlefeldt-Laurvig-Bille tako da se vrtovi ponose sa više od 140 vrsti dalija te više od 1200 vrsta fuksija.
Nastavljam kroz posebno zanimljiv renesansni vrt koji ipak nije toliko star. Nastao je 1962. godine, a projektirao ga je poznati francuski vrtlar Ferdinan Duprat. Zanimljivo je da posjetioci u čitavom kompleksu osim samog dvorca najviše fotografiraju upravo renesansni vrt. Zatim dolazim do starog labirinta koji se nažalost može pogledati samo sa promatračnice, a na njega se nastavlja engleski vrt. Engleski vrt odlikuju se ogromnim travnjacima i prekrasnim starim drvećem. Šetnjom kroz engleski vrt dolazim do još dva impresivna vrta, vrt ruža i vrt vodenih biljaka, čime i završavam razgled.
Svakako treba reći par zanimljivosti i o vrtovima dvorca. Vrtovi su se počeli kultivirati u 18. stoljeću dok je dvorac bio u posjedu obitelji Krag, a inspirirani su parkovima danskih kraljevskih dvoraca Fredensborg i Frederiksborg te nezaobilaznim draguljem europske parkovne arhitekture – francuskim Versaillesom. Vrt se svojevremeno nazivao kao jedno od “50 najljepših mjesta u Europi” i “Jedan od 12 nevjerojatnih vrtova svijeta”.
Treba spomenuti i nekoliko zanimljivosti koje nisam uspio vidjeti. Prije svega to je muzej vozila koji se sastoji od brojnih starih motocikala, mopeda, bicikala, pa čak i aviona, helikoptera i vatrogasnih vozila. Muzej je osnovan 1967. godine, a zbirka je jedna od najvećih takve vrste u sjevernoj Europi. Kao jedna od glavnih atrakcija muzeja navodi se plavi Bentleyja princa Bire iz Siama iz 1934. godine te automobil na parni pogon iz 1899. godine. Zanimljiva je izložba motocikala sa više od 60 izložaka koji prate čitavu povijest vožnje na dva kotača. Dancima su posebno zanimljivi mopedi austrijske marke Puch koji su imali ogromnu popularnost među mladima sedamdesetih.
U Egeskovu bi zasigurno imao što raditi još nekoliko sati, no vezan sam voznim redom vlakova tako da polako napuštam kompleks. Ponovno me čeka nekoliko kilometara šetnje do kolodvora, zatim vlak do Odensea gdje ću presjesti na vlak za Nyborg – zadnju atrakciju na otoku Fyn koji sam odučio posjetiti prije povratka u Kopenhagen.