Grad u kojem je potpisan prvi danski ustav i oformljen prvi parlament, nekad prijestolnica, a danas mjesto iz kojeg kreće Storebæltsforbindelsen – infrastrukturni projekt koji simbolizira snagu suvremene Danske
Iako su mi povijesne atrakcije Danske izuzetno zanimljive, kako svojim pričama tako i vizualnom atraktivnošću, ni suvremena Danska se ne treba sramiti svojih postignuća. Kako je dobar dio Danske smješten na otocima prometna povezanost je jedan od glavnih infrastrukturnih prioriteta države, a čvrsta veza između otoka Fyn i Zeland koja premošćuje tjesnac Veliki Belt građevinski je poduhvat svjetskih razmjera. Iako sam do otoka Fyn došao vlakom koji je vozio upravo preko te veze, zaista sam je želio pogledati izbliza. Prava lokacija za tako nešto je plaža u gradiću Nyborg s koje se pruža izvrstan pogled na most.
Do Nyborga sam došao vlakom iz Odensea. Vlak polazi svakih 30 minuta, a vožnja traje oko 13 minuta. Iako je Nyborg na magistralnoj pruzi između Odensea i Kopenhagena, treba pripaziti na izbor vlaka jer oni najbrži vlakovi ne staju u Nyborgu.
Željeznička stanica u Nyborgu smještena je točno na pola puta između plaže i centra grada što je u biti izvrsna polazišna točka za razgled. Od željezničke stanice do plaže vodi šetnica koja prolazi ispod autoceste, kroz jednu manju šumu i rezidencijalnu četvrt. Prva stvar koja me iznenadila bila je manja farma krava praktički uz željezničku stanicu. Zatim sam prošao uz hotel Nyborg Strand koji me dojmio svojom arhitektonskom „otvorenošću“ – drugim riječima sav je u staklu i gleda na cestu tako da bez kvalitetnih zavjesa gosti nemaju praktički nikakve privatnosti.
I tako sam došao do sjeverne plaže Nyborga. Odmah mi je bilo jasno zašto Danci vole doći u Hrvatsku – kupanje na ovoj plaži nije mi palo ni na kraj pameti. Oštro kamenje, vrlo malo pijeska i jako puno algi.
Međutim nisam se tu došao kupati, već promatrati most, a lokacija se za tu svrhu pokazala izvrsnom – Storebæltsforbindelsen dominira čitavim horizontom.
Storebæltsforbindelsen ili čvrsta veza koja premošćuje tjesnac Veliki Belt sastoji se od nekoliko građevinskih remek dijela. Prije svega to je Storebæltsbroen – najduži viseći most izvan Azije, a peti po dužini u svijetu. Službeno se naziva Istočni most. Dugačak je 6790 metara sa slobodnim rasponom od 1624 metra. Most povezuje otok Zeland sa malim otočićem Sprogo koji se nalazi na sredini tjesnaca. Most se koristi samo za cestovni promet, a željeznički promet usmjeren je na drugi građevinski poduhvat – Østtunnelen (Istočni tunel) koji ide ispod mora i dugačak je 8024 m. Sprogo i Fyn povezani su trećim građevinskim elementom – Zapadnim mostom koji je sagrađen na betonskim nosačima. Dugačak je 6611 metara, a sastoji se od dva paralelna mosta i 62 nosača. Sjeverni most služi za željeznički, a južni za cestovni promet. Čitava konstrukcija čvrste veze dugačka je oko 18 km. Konstrukciji je kasnije dodano i nekoliko vjetroelektrana kako bi se pomoglo u zahtjevima za električnom energijom. O važnosti ovog projekta za Dansku dovoljno govori činjenica da se promet preko tjesnaca Veliki Belt u prvog godini korištenja veze poduplao u odnosu na trajektni prijevoz.
Ideja za povezivanje Fyna i Zelanda mostom postoji još od sredine 19. stoljeća, pedesetih godina prošlog stoljeća ideja se počela ozbiljnije razmatrati, a gradnja je započela krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća. Konstrukcija je za željeznički promet otvorena 1997., a za promet automobila 1998. godine, a smatra se najvećim građevinskim projektom u povijesti Danske.
U prvom sam se mahu toliko koncentrirao na most da praktički i nisam uočio jednu umjetničku instalaciju koja se nalazi na plaži, a to su velike šarene kugle Badebolde koje se ovdje nalaze od 1991. godine. Izradio ih je lokalni umjetnik Ole Skovsbøll, a napravljene su od starih, okruglih spremnika za ulje. Iako su trebale tu biti samo privremeno ljudi su ih toliko zavoljeli da su na kraju postale jedan od zaštitnih znakova grada.
Kada sam već stao u Nyborgu bila bi prava šteta ne razgledati grad i upoznati ga malo detaljnije. Stavimo ga stoga najprije u povijesni kontekst. Na širem području Nyborga postojala je vikinška utvrda Gammelborg još u 5. stoljeću, a početkom 12. stoljeća za vrijeme vladavine kralja Valdemara II., zamjenjuje ju današnji Nyborg. Valdemar II. značajno je proširio teritorij Danske njemačkim pokrajinama stoga je u povijesti poznat i kao Valdemar Osvajač. Upravo je on uočio stratešku poziciju grada i dao mu status trgovišta čime se povećava populacija i razvija gospodarstvo. Širenje kraljevine značilo je i česte napade, zbog čega su uz obalu mora u Valdemarovo doba sagrađene mnoge utvrde, prvenstveno obrambenog karaktera, a tako je i nastao Nyborg.
U 13. stoljeću Nyborg se iz utvrde pretvorio u kraljevsku rezidenciju i monarsi ga sve češće koriste, posebice u državne svrhe, a za Nyborg je najvažnija vladavina kralja Erika V. Erik V. poznat je i pod nadimkom Klipping što bi se doslovno moglo prevesti kao devalvirani novčić (u srednjem vijeku kovanice koje bi izgubile na vrijednosti lagano bi oštetili kako bi se ukazalo na njihovu devalvaciju, a taj se postupak upravo nazivao klipping). Kralj Erik V. taj je nadimak dobio upravo zbog događaj koji se zbio u dvorcu Nyborg. Naime 1282. godine u dvorcu Nyborg potpisao je dokument koji se smatra prvim danskim ustavom, a njime si je de facto ograničio vlast nad plemstvom i tako izgubio na svojoj „kraljevskoj vrijednosti“. Erik V. dvorac Nyborg počeo je koristiti i za sastanke s najmoćnijim ljudima kraljevstva što je bila rana verzija suvremenog parlamenta. Sada je jasno da je dvorac Nyborg (ili na danskom Nyborg Slot) jedna od povijesno najvažnijih znamenitosti čitave Danske.
I nakon smrti Erika V. dvorac u Nyborgu nastavio se koristiti za sastanke monarha s plemstvom i to je tijelo sredinom 14. stoljeća dobilo naziv Danehof. U sklopu Danehofa donosile su se odluke o pravnim pitanjima, vanjskoj politici, a rješavali su se i sporovi oko krunskih prava. Jedna od povijesno najznačajnijih odluka Danehofa bila je potpora prvoj danskoj kraljici Margareti I. Velikoj. Margareta I. poznata je u povijesti kao Semiramida sjevera, sjedinivši pod svoju vlast praktički čitav prostor Skandinavije. Međutim, nakon njene smrti Danehof kao tijelo više nije postojao i posljednji Danehof u dvorcu Nyborg održan je 1413. godine.
Danehof je za gospodarstvo Nyborga u srednjem vijeku imao neprocjenjivu važnost. Na istom bi se mjestu okupili svi važni ljudi kraljevstva s brojnim podanicima što je na gospodarstvo grada imalo nevjerojatan utjecaj. Ipak, kulminacija u usponu Nyborga dogodila se 1525. godine kada ga kralj Frederik I. proglašava svojim sjedištem. U to se doba sam dvorac dodatno modernizirao i utvrdio bedemima debelim 3 metra kako bi se mogli nositi s novim dometom i snagom tadašnjeg topništva.
Budući monarsi nisu bili toliko zainteresirani za Nyborg no unatoč tome nastavili su ga koristiti sve do 1657. godine kada ga u ratu zauzimaju Šveđani. Šveđani su dvorac doslovno opustošili i sve što je bilo iole vrijedno odneseno je Švedsku kao ratni plijen, a namještaj i drveni ukrasi korišteni su kao ogrjev. Dvorac je bio u toliko jadnom stanju da je tadašnji kralj od njega u potpunosti dignuo ruke i predao ga na korištenje vojsci, a to je za ekonomiju Nyborga imalo katastrofalne posljedice.
Nakon što je kralj napustio dvorac Nyborg je počeo padati u depresiju i tako je bilo sve do početka 19. stoljeća kada su parobrodi počeli ploviti između Nyborga i Korsøra, zbog čega je gospodarstvo grada ponovno počelo rasti. U 20. stoljeću Nyborg je obilježio sve veći promet preko tjesnaca, a rastuća aktivnost u trgovini i industriji te izgradnja brojnih obrazovnih i ustanova za skrb imale su značajan utjecaj na razvoj grada. Izgradnja kongresnih hotela posljednjih desetljeća i otvaranje kopnene veze preko Velikog Belta Nyborg su ponovno pozicionirale među najvažnije gradove Danske.
Vrativši se istim putem do željezničke stanice, prema centru grada krenuo sam ulicama Banegardsalleen, Lille Svanedam i Birkhovedvej. Ove ulice tipične su rezidencijalne ulice i pokazuju danski način života i moram reći da ne uočavam neku pretjeranu razliku u odnosu na Hrvatsku. Odmah napominjem da tu ne mislim na ništa drugo osim čisto vizualnog prikaza stambenih zgrada u jednom manjem gradu.
Na kraju ulice Birkhovedvej nalazi se jedan most uz koji raste predivna tužna vrba, a tu je i mali simpatični trg Nørretorv s fontanom Tritona (Triton Fontænen) iz 1928. godine. Fontana je malena i ne može se uspoređivati s istoimenom fontanom u Rimu, ali koliko sam mogao iščitati iz turističkih vodiča, građanima Nyborga je izuzetno važna i čak postoji udruga koja se brine za njeno održavanje.
Nastavljam ulicom Skolegade iz koje skrećem u ulicu Kirkegade. Samo ime ulice Kirkegade (Crkvena ulica) sugerira da se u blizini nalazi neka poznata crkva, a to je crkva Vor Frue Kirke (Crkva posvećena Gospi). Međutim naziv ulice uopće nije potreban da bi se crkva uočila. Naime, radi se o crkvi s jednim od najviših tornjeva u Danskoj.
Vor Frue Kirke sagrađena je u gotičkom stilu početkom 15. stoljeća, za vrijeme vladavine danske kraljice Margarete I. Velike, dok su tornjevi završeni početkom 17. stoljeća. Ipak ono što danas vidimo je znatno dograđena i obnovljena verzija crkve nastala sredinom 19. stoljeća. Kao i kod ostalih danskih crkava možemo se diviti arhitektonskoj monumentalnosti eksterijera, no sam interijer odiše jednostavnošću i bjelinom, a njime uglavnom dominiraju veliki lusteri i orgulje. Unutar crkve nalazi se i nekoliko vrijednih sakralnih umjetnina kao što su raspelo iz 15. stoljeća i barokna propovjedaonica iz 17. stoljeća. Toranj crkve se restaurirao pa ga nisam uspio vidjeti u njegovoj punoj impresivnosti.
Sada dolazim do triju paralelnih šoping ulica: Norregade, Mellemgade i Kongegade. Ponuda trgovina ovdje je klasična i tu se može dobiti uglavnom sve iz asortimana potreba za kućanstvo, a trgovine odjećom uglavnom su koncentrirane na prosječne brendove. Kako nisam bio nešto posebno zainteresiran za kupovinu nastavio sam kroz Norregade koja vodi do glavnog gradskog trga Torvet.
Trg Torvet nastao je u 16. stoljeću kada je kralj naredio rušenje nekoliko kuća na kraju ulice Norregade kako bi dobio otvoreni prostor za različite turnire. Danas je tu smještena gradska vijećnica i središnji turistički ured. Gradska vijećnica počela se graditi krajem 18. stoljeća, no kroz povijest je doživjela brojne alternacije tako da danas možemo vidjeti verziju nastalu sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Ispred zgrade vijećnice nalazi se kip kralja Kristijana IX., podignut 1909. godine čiji je autor značajni danski kipar Hans Peder Pedersen-Dan.
Kristijan IX. značajan je i za dansku i za europsku povijest. Prvi je vladar iz dinastije Schleswig-Holstein-Sonderburg-Glücksburg kojoj pripada i današnja danska kraljica Margareta II., a poznat je pod nadimkom „tast Europe.“ Naime, njegovi su potomci zasjeli na gotovo sva europska prijestolja. Dovoljno je reći da su njegove kćeri engleska kraljica Aleksandra i ruska carica Dagmar, a sin mu je bio grčki kralj Juraj I. Za vladavine Kristijana IX. Danska je izgubila pokrajinu Schleswig-Holstein i prihvatila parlamentarni sustav većine.
Na Torvetu se nalazi i jedna vodena instalacija/fontana u kojoj su najmlađi posjetitelji zaista uživali te kazalište Slotsmøllen. Trg napuštam kroz ulicu Slotsgade koja me vodi do najvažnije atrakcije grada – dvorca Nyborg. Prema njegovu povijesnom značaju očekivao sam neku monumentalnu građevinu, no ono što je od njega ostalo je samo jedna prilično neugledna zgrada koja samo podsjeća na dvorac. Međutim, ako pogledamo recentnu povijest dvorca to je i razumljivo. Dvorac je nekoliko stoljeća koristila vojska i to uglavnom kao skladište žita i baruta zbog čega su uklonjeni gotovo svi pregradni zidovi, a u 18. stoljeću dobar dio dvorca je srušen.
Početkom 20. stoljeća doslovno oronuli dvorac predan je Nacionalnom muzeju Danske koji je za obnovu dvorca angažirao poznatog restauratorskog arhitekta Mogensa Clemmensena. Clemmensen je restauraciji pristupio vrlo studiozno, no zbog nedostatka novca nije ju uspio do kraja završiti. Dvorac je u nakon te krnje obnove otvoren za javnost a prije nekoliko godina ponovno se krenulo u još jednu restauraciju. U toj novoj restauraciji fokus je stavljen na staro kraljevsko krilo te komunikaciji dvorca i grada kako bi se postigla čim bolja integracija u današnji urbani sustav.
Clemmensen se u svojoj restauraciji unutrašnjosti posebno posvetio trima salama koje komemoriraju ključne povijesne događaje vezane uz dvorac. Prva je dvorana Danehof u kojoj se sastajalo ovo parlamentarno tijelo, druga ja dvorana Margarete I. povezana s ujedinjenjem Skandinavije, dok je treća dvorana nazvana po kralju Kristianu III. i ona komemorira razdoblje kada je Nyborg bio prijestolnica Danske. Kako se dvorac restaurira, nije ga moguće razgledati iznutra, no njegova impresivna povijest zaslužuje malo vremena i barem razgled izvana.
Kao i svaki drugi srednjovjekovni kraljevski dvorac i ovaj je dvorac imao kvalitetne bedeme, a oni su jednim dijelom i danas ostali sačuvani. Unatoč tome što je veliki dio bedema porušen u 19. stoljeću njihov sjeverni dio i danas stoji skoro netaknut. Najbolje je očuvan tzv. Kraljičin bastion na kojem je krajem 19. stoljeća sagrađen jedan od zaštitnih znakova grada – vodotoranj, dok se podzemna prostorija bastiona koristila kao barutana. Vodotoranj je impresivna okrugla građevina visoka oko 36 metara izgrađena crvenom opekom na lijevanom temelju, dok je krov stožastog oblika i okrunjen vjetrokazom. Vodotoranj je mogao zaprimiti 200 kubičnih metara vode, a iako se danas više ne koristi kao vodosprema sve su instalacije još uvijek sačuvane što je rijetkost u povijesti industrijske arhitekture. Prostor vodotoranja danas se koristi kao kreativan izložbeni prostor, a svakako treba spomenuti i nekoliko topova koji ukrašavaju prostor ispred vodotornja.
Područje dvorca napuštam kroz već spomenutu šoping ulicu Kongegade (Kraljevska ulica). Na njenom se početku nalazi jedna impresivna zgrada – Borgmestergården (gradonačelnikovo dvorište). Zgrada prije svega privlači svojom šarenom fasadom, a radi se o staroj renesansnoj kući koju je u 17. stoljeću sagradio moćni trgovac Mads Lerche. Kako je bio i gradonačelnik Nyborga zgrada je dobila svoj naziv.. Danas je tu smješten muzej grada i niz izložbi o životu u srednjovjekovnoj Danskoj. Zgrada svojoj ljepotom dočarava moć Nyborga u vrijeme kada je bio prijestolnica.
Šetnju nastavljam ulicom Adelgade koji vodi ka gradskoj luci i marini. Na dnu ulice impresionirala me jedna moderna umjetnička instalacija nastala 2018. godine. Radi se o nekoliko crnih silueta koje opisuju dolazak kralja Kristiana III. i njegove svite u grad. Vjeruje se da je upravo on naredio izgradnju ove ulice kako bi njegova pratnja s 300 konja imala nesmetan pristup. Instalacija je dobila dodatni umjetnički pečat kada je Nyborg određen kao destinacija druge etape biciklističke utrke Tour de France 2022. godine. Tada su lokalni umjetnici oslikali tamne siluete kralja i njegovih podanika te im umjetničkom intervencijom dodali sportske dresove. Iako je ta umjetnička intervencija pomalo kontroverzna, nije našla na neke prevelike kritike, štoviše čak se opravdava time da su crvena, žuta i narančasta boja bile izuzetno moderne u doba vladavine Kristiana III.
Marina Nyborg vrlo je ugodan prostor u kojem građani i ljubitelji brodica vole provoditi vrijeme, no zbog nedostatka vremena tu se nisam previše zadržavao. Kroz ulicu Adelgade vraćam se do crkve Vor Frue Kirke te se istim putem kojim sam i došao vraćam na željezničku stanicu i prvim se vlakom vraćam u Kopenhagen. Nakon više od 30000 koraka mogu samo reći da je ovo bio aktivan i ispunjen dan.