“Sreća je njemačko inženjerstvo, talijanska kuhinja i belgijska čokolada.”
Patricia Briggs, američka književnica
Srijeda je, 10.07.2019. Na konferenciji sam u nizozemskom Leidenu i organizatori su ovaj dan namijenili za osobne programe, a ja ga odlučujem iskoristiti za posjet Belgiji. Najbolji način za doći iz Nizozemske do Belgije je ekstra brzi vlak Thalys, te tako krećem jednom od prvih jutarnjih linija koja s amsterdamskog aerodroma Schiphola kreće u 7.34 i za oko 90 minuta stižem u Bruxelles.
Da prvo objasnim zašto krećem s aerodroma – u ovo vrijeme smještaj je u Nizozemskoj bio enormno skup i optimalno rješenje bio je hotel na aerodromu. Naime, cijene smještaja na aerodromu bile su značajno povoljnije, a aerodrom Schiphol vlakovima je izvrsno povezan sa čitavom Nizozemskom. Konkretno do Leidena, gdje se mi se održavala konferencija, trebalo je svega 15 do 20 minuta vožnje. I dalje sam vjeran Marriottu pa sam se odlučio za Renaissance Amsterdam Schiphol Airport Hotel – nije baš direktno na aerodromu, ali postoji organizirani besplatni prijevoz od aerodroma do hotela, a vožnja traje oko 15 minuta. Ne čini se praktično, no cijena smještaja i kvaliteta hotela opravdavaju komplikacije.
Vlak Thalys otkrio sam prije nekoliko godina kad sam putovao iz Bruxellesa za Paris. Ne znam što mi je bilo veće iznenađenje – komfor, fenomenalna kvaliteta hrane, dizajn ili brzina vožnje. Usluga je i dalje superiorna, no nažalost besplatna hrana više nije dio osnovne ponude prvog razreda. Prvi razred isplati se zbog manjih gužvi i nešto prostranijih sjedala, a ako se rezervacija napravi dovoljno rano razlika u cijeni prvog i drugog razreda nije prevelika.
Bruxelles ima tri velike željezničke postaje – južnu, centralnu i sjevernu, a vlak Thalys stiže na najveću od njih – južnu. Ova postaja je zaista impozantna i na njoj se zaustavljaju svi glavni europski vlakovi, osim vlaka Thalys tu je Eurostar za London te ICE vlakovi za njemačke destinacije. Južna željeznička postaja, poznatija pod nazivom Bruxelles-Midi ili Zuidstation, zaista oduševljava svojom veličinom i može se reći da je središte javnog prijevoza Bruxellesa. Osnovni plan mi je pojesti vafle na glavnom trgu koji nije baš blizu južne željezničke postaje i bilo bi preporučljivo do tamo doći tramvajem no ja se ipak odlučujem na put pješice. Nažalost postaja se nalazi na praktički najnižoj točki Bruxellesa tako da šetnja i nije baš opuštajuća.
Prvo dolazim do ogromne Palače pravde koja je u vrijeme svog nastanka u 19. stoljeću bila najveća zgrada na svijetu. Iako i danas oduševljava svojom monumentalnošću, u nekim vodičima se može naći i njen opis kao jedne od najružnijih zgrada Bruxellesa. Od Palače pravde nastavljam kroz aveniju Waterloo. Ova je avenija jedna od glavnih šoping ulica i tu su trgovine najpoznatijih svjetskih modnih kuća. Tu se kratko zadržavam u trgovini vrlo kvalitetne odjeće američkog brenda Abercrombie&Fitch.
Nastavljam šetnju i dolazim do kraljevske palače. Palača se nalazi u ispred središnjeg briselskog parka na trgu intuitivnog imena – Trg palače. Palača je impozantna, no za razliku od Buckinghamske palače u Londonu to je samo radna palača, odnosno u njoj kralj samo obavlja svoje dužnosti dok živi u palači Laeken u predgrađu Bruxellesa. Zanimljivo je da je fasada briselske kraljevske palače duža od fasade Buckinghamske palače, ali je površinom upola manja. Istaknimo da je Belgija ustavna monarhija, odnosno na čelu države je kralj. Zanimljiv je službeni naslov belgijskog kralja koji se deklarira kao Kralj Belgijanaca, a ne kao Kralj Belgije što je jedinstveno u svijetu. Kako se radi o radnoj palači ona je u principu zatvorena za javnost ali se može posjetiti tijekom ljetnih mjeseci.
Dio Bruxellesa oko kraljevske palače naziva se Gornji grad i u ovom je kvartu u povijesti boravilo plemstvo te je samim time tu koncentrirano jako puno palača, crkava i parkova u kojima je uživalo nekadašnje plemstvo. U blizini je i nekoliko važnih atrakcija koje nisam uspio posjetiti kao što su gotička katedrala sa svojim povijesnim vitrajima te veliki muzej likovnih umjetnosti. Neposredno uz kraljevsku palaču nalazi se i muzej Bellevue koji prikazuje povijest suvremene Belgije.
Od kraljevske se palače spuštam prema Donjem gradu i najprije prolazim uz Muzej glazbala. Bio sam ga posjetio u prethodnom posjetu i to je jedna od atrakcija u Bruxellesu koju bi definitivno preporučio. Muzej ima više od 8000 instrumenata iz čitavog svijeta, kroz čitavu povijest. Izložbe su interaktivne i praktički se svaki izložak može i čuti. Sve u svemu fenomenalan uvid u glazbu i povijest glazbe. Zgrada muzeja nekad je služila kao robna kuća, a sagrađena je u stilu Art Nouveau.
Od Muzeja glazbala spuštam se niz tzv. Brdo umjetnosti (Mont des Arts) – kompleksu oko kojeg su koncentrirani Kraljevska knjižnica, Nacionalni arhiv, kongresni centar Square i meni najdraži dio Bruxellesa – predivno uređen vrt.
Šetnju nastavljam prema glavnom gradskom trgu – Grote Markt (Grand-Place) koji se često u turističkim vodičima opisuje kao jedan od najljepših gradskih trgova svijeta. Trg je okružen nizom baroknih i gotičkih građevina kojima dominira vijećnica. U povijesti je ovaj trg bio središte trgovine, pa su tako i ulice u okolici trga nazvane po hrani (ulica maslaca, ulica sira, …). Na trgu je uvijek živo, uglavnom zbog horde turista koje su ga došle posjetiti. Tijekom ljeta na trgu se znaju napraviti predivni cvjetni tepisi, no to nažalost još nisam uspio vidjeti.
Okolica glavnog trga još uvijek odiše srednjim vijekom – to je u biti splet uskih popločenih ulica što ovom briselskom kvartu daje poseban čar. Gradska vijećnica sagrađena je u srednjem vijeku i preživjela je mnoge ratove koji su promijenili opis grada. Vijećnica je i za današnje pojmove monumentalna i raskošna, a nastala je kao simbol bogatstva i moći srednjovjekovnog Bruxellesa. Kuće koje okružuju trg u biti su cehovske kuće. Tako je na broju 1 nekad bila kuća ceha pekara, na broju 2 i 3 bila je kuća ceha proizvođača sapuna, zatim na broju 4 kuća ceha proizvođača tepiha itd. Ove cehovske kuće posebno su zanimljive zbog svojih fasada sa skulpturama. Na južnoj strani trga zanimljiva je kuća na broju 9 gdje je nekad bio bar u kojem su se redovito susretali Marx i Engels, pa možemo reći da je na tom mjestu stvoren komunizam. Na sjevernoj strani trga nalazi se Muzej grada Bruxellesa u palači koju je 1515. godine kupio car Charles V. – točno nasuprot gradske vijećnice kako bi naglasio moć carstva nad gradom.
Došao je red na vafle i to na vafle s pogledom na glavni trg. Ispalo je da to i nije bio jednostavan zadatak jer ovako rano ujutro veliki broj restorana na trgu još nije otvoren. Ipak, uspio sam naći fenomenalno mjesto na terasi slastičarnice Debailleul i odlučujem se za originalni briselski vafl s toplom čokoladom. Možda sam očekivao malo više od onog što sam dobio, no zajedno s pogledom na trg – iskustvo koji bi svakako volio ponoviti. Belgijski vafli nastali su još u srednjem vijeku kad su se prodavali kao dnevni snack u okolici crkava. Postoje dva tipa vafla – briselski i oni koji potječu iz grada Liega. Briselski su nešto laganiji i okus dobivaju kroz preljeve, dok su oni iz Liega bogatije strukture i puno ih se češće može naći na belgijskim štandovima. Ova slastičarnica ujedno ima i vlastitu tvornicu čokolade i čokoladnih pralina, no zadovoljio sam se s šalicom tople čokolade. Budući je jedan vafl s šalicom čokolade koštao oko 20 eura nisam bio raspoložen za otkrivanje cijena delikatnijih čokoladnih specijaliteta. Moram priznati da sam bio malo zaveden imenom i da zaista nema potrebe plaćati ovako visoke cijene za uživanje u vaflima. Dovoljno je malo se odmaknuti od glavnog trga i odmah se može naći niz malih specijaliziranih radnji koje prodaju sasvim solidne vafle (doduše uglavnom pripremljene na način iz Liega).
Sljedeći je na redu jedan od simbola Bruxellesa – Manneken Pis. Radi se o izuzetno maloj fontani s kipom dječaka koji mokri, a udaljena je svega nekoliko minuta hoda od glavnog trga. Kip je visok 60 cm i oko njega su prilične gužve, no nedopustivo je biti u Bruxellesu, a ne posjetiti ga, tako da sam pričekao red kako bi napravio nekoliko fotografija. Zanimljivo je da kip nije original, već se radi o kopiji nastaloj 1965. godine, dok se original čuva u Muzeju grada Bruxellesa na glavnom trgu. O nastanku kipa postoje brojne legende, a uglavnom se kreću oko dvije priče – jedna govori da je kip nastao u čast dječaku koji je mokrenjem po fitilju spriječio eksploziju, a druga da se radi o kipu koji je napravio trgovac čiji je sin nestao i kasnije je pronađen u nekom vrtu dok je mokrio. Kip često znaju obući u različite kostime, no u moja tri dosadašnja posjeta Bruxellesu to još nikad nisam vidio.
Plan za ovaj dan mi je jako ambiciozan tako da moram polako napustiti Bruxelles te krećem prema centralnoj željezničkoj postaji koja se nalazi u blizini i tamo lovim vlak za Brugges. Imam dvadesetak minuta do vlaka što iskorištavam za još jedan vafl – značajno jeftiniji od onog na trgu i ma koliko mi to bilo teško priznati – značajno ukusniji.
Za Bruxelles sam planirao svega nekoliko sati, uglavnom kako bi evocirao neke stare uspomene. Naime, tu sam proveo nekoliko dana za doček nove 2011. godinu, a zatim sam ga posjetio ponovno 2013. godine kao jednodnevni izlet iz Londona kada me prvenstveno zanimala vožnja vlakom Eurostar (ispod kanala La Manche). Tada sam imao malo više vremena i posjetio sam još botanički vrt, Atomium te EU četvrt za koje ovaj puta stvarno nije bilo vremena. No ima tu još puno manjih zanimljivih muzeja, puno restorana, ali i samih gradskih četvrti koje bi se isplatilo pogledati, a o široj okolici grada da i ne govorimo. Definitivno u Bruxelles treba doći opet.
Vlak je tu, te za sat i petnaest minuta stižem u Brugge. Brugge je jedan od najbolje očuvanih srednjevjekovnih gradova Europe pa nije ni čudo da je prepun turista. Grad je nekad bio važno trgovačko središte, pri čemu se tu uglavnom trgovalo odjećom koja se mijenjala za različita dobra iz drugih dijelova Europe. Tu je bila i sva prateća infrastruktura kao što su konzulati, banke i osiguravajuće kuće. Brugge je u ranom srednjem vijeku bio na vrhuncu svoje moći, a lokalni su obrtnici smatrali da bi se ta moć trebala vidjeti i kroz veću samostalnost grada te niz privilegija. Nažalost, tadašnja vlast, odnosno Habsburgovci nisu dijelili njihovo mišljenje, te su obrtnici zatočili budućeg cara Maksimilijana pokušavajući ga na taj način uvjeriti u svoje stavove. Metoda se nije pokazala niti malo dobra, jer sve što su uspjeli postići je careva osveta u vidu ekonomske propasti Bruggea. Naime, car je središte trgovine odjećom premjestio u susjedni Antwerpen. No, sa današnjeg gledišta – to je bilo nešto najbolje što se Bruggeu moglo dogoditi. Manjak novca spriječio je njegovu arhitektonsku modernizaciju te ga danas praktički možemo doživjeti gotovo nedirnutog, a upravo to privlači rijeke turista u grad.
Ovo mi je drugi posjet Bruggeu i mogu reći da sam ga tek sad ozbiljno doživio. Zadnji puta sam ga vidio po mraku i uopće nisam bio svjestan ljepote koja se tu skriva. Brugge je grad na vodi i uvelike podsjeća na Veneciju i Amsterdam iako nema toliko veliki broj kanala. No za razliku od Venecije i Amsterdama, grad je manji, intimniji i samim time nekako čarobniji. Ne mogu reći da sam ovo razgledavanje Bruggea uopće planirao već sam jednostavno prošetao gradom i prepustio se slučajnosti.
Od željezničke stanice krenuo sam kroz park Kralja Alberta I i odmah me privukao impozantni zvonik crkve Naše Gospe. Visok je 122 m i jedan je od najviših u Belgiji. Na crkvi se može uočiti više arhitektonskih stilova, a od umjetničkih dijela najpoznatija je po Michelangelovoj skulpturi Djevice s djetetom. To je jedino Michelangelovo djelo koje je za njegova života izašlo van granica Italije, a povjesničari umjetnosti smatraju da je imalo ogroman utjecaj na lokalne umjetnike tog doba.
Nastavljam šetnju uz kanale u kojima se zrcale predivne srednjovjekovne građevine i stoljetna stabla, a u daljini mi se ukazuje zvonik na glavnom gradskom trgu Markt što mi je sljedeće odredište. Monumentalni zvonik sagrađen je u 13. stoljeću kao simbol moći, bogatstva i neovisnosti grada. Na krov zvonika moguće se popeti što pruža nevjerojatan pogled na grad, no na tu se avanturu ipak nisam odlučio. U zvoniku danas ima 47 zvona, a redovno se održavaju i zvonarski koncerti. Sam trg Markt nije ništa drugo nego veliki otvoreni prostor, a u daljini se nazire još jedan toranj – toranj katedrale Sv. Salvatora.
Do trga Markt došao sam preko drugog velikog gradskog trga koji se zove Burg. Burg je germanski naziv za utvrdu, a otuda i ime trga – tu je naime davno u povijesti bila tvrđava. Iako je sama tvrđava nestala trg je i dalje zadržao svoju važnost. Na njemu se danas nalazi gradska vijećnica te Bazilika Sv. Krvi. Dok sam hodao prema trgu prošao sam i kroz ulicu živopisna imena – ulicu Slijepih magaraca s impozantnim lukom. Sam naziv dolazi od starog običaja prema kojem su se magarcima koji su pokretali mlinove prekrivale oči kako im se ne bi vrtjelo u glavi.
U planu mi je posjetiti još nekoliko gradova tako da Brugge moram polako napustiti te se vraćam na željeznički stanicu, a putem uzimam još jedan moćan vafl. Brugge zaslužuje barem rečenicu osvrta. Radi se o mjestu koje traži puno više vremena od nekoliko sati i čini mi se da sam uspio vidjeti jako mali dio grada i osjetiti jako malo njegove atmosfere. Puno je tu šarmantnih ulica koje nisam vidio, nisam bio gotovo niti u jednoj crkvi, niti u jednom muzeju, a nisam si priuštio ni ono što bi nesumnjivo bilo top iskustvo – vožnju kanalima Bruggea.
Nakon Bruggea inicijalno sam planirao otići direktno u Gent, no kad sam vidio da je do obale Sjevernog mora svega desetak minuta vožnje vlakom, odlučio sam da će moja sljedeća postaja biti grad Ostened. Ostend je u povijesti bio važna trgovačka luka kroz koju je išao promet prema susjednoj Engleskoj, no izgradnjom tunela ispod kanala La Manche 1994. godine, luka je izgubila na značaju i grad se sve više okreće turizmu.
Ostend je najpoznatiji zbog svojih nepreglednih pješčanih plaža i šetnica uz more. Plaže su zaista impozantne i zaista bi vrijedilo uzeti nekoliko sati, izuti se i prošetati kroz kilometre i kilometre pijeska ohlađenog stalnim naletima ne baš bezazlenih valova. Na plaži se nalazi i muzej kipova od pijeska, te niz kafića i restorana. Na putu do plaže bilo je i jako puno štandova s morskom hranom, no kako nisam ljubitelj riba i rakova taj sam dio ponude zaobišao. Nemoguće je zaobići i dvije arhitektonske atrakcije – prva je neogotička crkva Sv. Petra i Pavla nastala početkom prošlog stoljeća s izrazito bogatim pročeljem. Druga atrakcija je zgrada željezničkog kolodvora, zanimljive arhitekture.
Nakon kraće šetnje plažom vraćam se na kolodvor i krećem za Gent te nakon 45 minuta vožnje dolazim na postaju Gent-Sint-Pieters. Ova se željeznička postaja nalazi južno od glavnog trga s katedralom i taj je dio Genta karakterističan po širokim ulicama i elegantnim kućama u kojima je nekada živjelo francusko plemstvo. Sjeverno od glavnog trga nalazi se dio u kojem je živjelo siromašnije flamansko stanovništvo i u tom se djelu nalaze manje kuće i splet uskih ulica.
Kako mi je nakon Genta još u planu i Antwerpen te zaista nemam puno vremena, učinila mi se optimalna šetnja od postaje Gent-Sint-Pieters do postaje Gent-Dampoort gdje ću sjesti na vlak za Antwerpen.
Ono što me u Gentu najviše zanimalo je impozantna gotička katedrala Sv. Bava, a šećući nailazim i na prilično dobro očuvanu urbanu srednjevjekovnu arhitekturu. Moram reći da sam grad nije toliko pitoreskan kao Brugge, međutim prizor katedrale na glavnom trgu zaista oduševljava, puno više nego svi tornjevi Bruggea.
Osim srednjovjekovne arhitekture Gent obiluje nizom malih muzeja te zanimljivih lokala i restorana, no u sat vremena koliko sam ja za izdvojio o tom aspektu grada nisam mogao ni razmišljati. I na redu je moja zadnja destinacija za danas – Antwerpen. Na postaji Gent-Dampoort lovim IC vlak i za oko 50 minuta vožnje dolazim na ogromnu željezničku postaju Antwerpen-Centraal koja naprosto očarava svojom impozantnošću, a neki turistički časopisi je smatraju jednom od najljepših željezničkih postaja na svijetu.
Na početku prošlog stoljeća Antwerpen se pozicionirao kao jedna od najvažnijih luka Europe, a na kraju stoljeća odlučio se nametnuti i kao jedno od svjetskih središta mode što se i te kako vidi po broju ekskluzivnih trgovina odjećom u užem centru grada, točnije u glavnoj ulici Meir koja je moje prvo odredište. Uz modu, Antwerpen je poznat i po trgovini dijamanata.
Za Antwerpen sam prvi put čuo u prvom razredu srednje škole kada sam kao zadaću iz Likovne umjetnosti trebao nacrtati tlocrt njegove katedrale koju sad eto imam prilike ponovno vidjeti uživo (ovo je naime moj drugi posjet Antwerpenu) i to je cilj moje šetnje. Nažalost, ispalo je da se katedrala renovira pa je nisam uspio uslikati u njenoj punoj raskoši, no impozantnost joj se ne može uzeti.
Nakon katedrale odlučio sam doći do obale rijeke Scheldt, na čijim je obalama sagrađen Antwerpen i koja ga spaja sa Sjevernim morem, a usput sam naletio i na gradsku vijećnicu te veliki središnji gradski trg sa zanimljivom fontanom Brabo.
Već je prilično kasno, brojač pokazuje 40445 koraka što je na granici moje fizičke spreme tako da je sve što mi preostaje vratiti se na postaju i uz fenomenalan frape iz Starbucksa pričekati vlak Thalys u 22.30 kojim se vraćam u Amsterdam, odnosno Schiphol gdje mi se nalazi hotel.
