My Wordpress Blog
Renesansni slikar Giotto di Bondone opisao je Rim kao grad prepun odjeka, iluzija i čežnje. To se možda najbolje osjeti pri dolasku na Piazzu Rotonda kad stanemo ispred dvije tisuće godina starog, ali savršeno očuvanog i za današnje pojmove monumentalnog Panteona. Prošlost i sadašnjost se isprepliću, a priče iz starih udžbenika povijesti postaju nevjerojatno stvarne …
Drevni stadion, malo renesanse, puno baroka, tri fontane, dvije crkve i nekoliko palača okosnica su Piazze Navone, trga koji je nastao voljom žene koja je živjela život budućnosti, život kakav je htjela, a ne trebala živjeti. Žene koja nije birala sredstva, s moralnim kompasom iz nekog pomaknutog paralelnog svijeta. Piazza Navona nijemi je svjedok uspona i pada Donne Olimpije Maidalchini Pamphilj, žene koju su smatrali papom iz sjene.
Što se dobije ako nadrealno lijepoj Audrey Hepburn dodamo jednu kuglicu sladoleda, malo romanse, puno glamura, moć filma i Piazzu di Spagna? Lokaciju koja će privlačiti milijune turista iz čitavog svijeta.
Od glavnog rimskog kolodvora, Dioklecijanovih termi i skandalozne fontane na Piazza della Repubblica, do Borrominijeva remek dijela u Ulici četiri fontane i Berninijevih baroknih bravura na Piazzi Barberini nastalih u režiji kontroverznog pape Urbana VIII.
“Kad bi imali samo jedan dan vremena za upoznavanje Sicilije – bez imalo zadrške preporučio bih Taorminu. Taormina će Vam zavesti oči, um i maštu.” – Guy de Maupassant, francuski književnik
„U prirodi sve što je veliko, lijepo ili pak strašno usporedivo je s Etnom, ali Etna nije usporediva s ničim!“ – Dominique Vivand Denon, francuski pisac, umjetnik i diplomat
Heureka! Heureka! – uzvikivao je Arhimed trčeći ulicama grada kojeg je Ciceron nazvao najvećim i najljepšim grčkim gradom, ulicama grada koji je stvarao povijest Mediterana – drevne Sirakuze. Može li išta biti inspirativnije od lutanja tim istim ulicama?
Kad Venera s Marsom započne ljubavnu igru iz dubina Etne protutnji Vulkanova bol i tad se budi Lioutru – čarobni slon koji od pamtivijeka bdije nad svojim gradom, tim crnim biserom – neuništivom Catanijom.
Boja zlata često simbolizira ekstravaganciju i bogatstvo, a barokne fasade Nota kao da su prelivene zlatnim odsjajem. Upravo ta karakteristika arhitekture grada vjerojatno je razlog zbog kojeg se Noto često smatra sicilijanskom prijestolnicom baroka.
Prema australskom arhitektu Harryju Seidleru doba baroka je vrhunac arhitekture zapadne civilizacije, a Ragusa nas poput vremenske kapsule vraća u to razdoblje razigranih zidnih masa obilježeno sinergijom arhitekture i skulpture.